U prestiznom ambijentu restorana "RELAX" u Sarajevu u subotnje vece, 15 novembra 1997. godine odrzano je vece Trebinja ´97 pod nazivom "Dodjite da se saberemo". U zelji sto ljepseg, ugodnijeg i neposrednijeg druzenja, u sjeti minulih lijepih vremena rodnog kraja i Trebinja, koncipiran je program sa porukom prijateljstva, ljubavi i ljepote koji je maestralno vodio gosp. Sead Arslanagic - "Sisalo" - direktor Pokretnog pozorista Sarajevo. Otuda jos uvijek, u usima i dusi svih prisutnih te veceri u "RELAX-u", odjekuje poruka prijateljtva koju na samom pocetku uputise glumci pokretnog pozorista - Erduana Hodzic i Sinan Ljuca:

Dok ima ljudi, snova i zelja,
Dok ima djece i prijatelja -
Dok ima srca, sunca dok ima,
Bicu prijatelj - prijateljima!

Dok ima neba koje se plavi,
Dok je djece i ljubavi -
Dok ima pjesme u grudima
Bicu prijatelj - prijateljima.

Dok je mladosti i zivota,
Ljepoto - budi ljepota!
Dok ima sunca u ocima
Bicemo prijatelji - prijateljima.

Ispred organizacionog odbora, pozdravnom rijeci i dobrodoslicom, skupu se obratio profesor Sefket Arslanagic i zazelio ugodno vece i druzenje. Oko 300 prisutnih, medju kojima je bilo i gostiju iz Svedske, Danske, Njemacke, te Zenice, Mostara, Tesnja, Dubrovnika, Beograda i Podgorice, se zaista te noci "sabralo" i uzivalo u prijateljskim caskanjima, uz recital stihova, pjesme i muziku, plesove, igre i prigodnu tombolu, sjecanja, legende i dosjetke o poznatim Trebinjcima.

Duzna paznja i zahvalnost su odati gostima iz Podgorice za njihovu nesebicno pruzenu pomoc prognanim Trebinjcima u tranzitu kroz Crnu Goru.

Te noci je trebalo cuti prigodno obracanje Predsjednika opcine u egzilu gosp. Tarika Sadovica, dozivjeti tu atmosferu, razumjeti je, u srcu i u glavi zabiljeziti njegovu poruku - dodjite da se saberemo. Nakon svih muka, koje se, kako je i sam naglasio, nikad do kraja ne mogu ispricati, vec samo do kraja trpiti, nakon svega ruznog i prljavog sto se prezivjelo, on poziva; saberimo se u voljenom Trebinju - mirisu zavicaja i rodne grude gdje ce srca naci svoj mir - saberimo se na putu dobra, ne cinimo nepravdu, ne gazimo prava drugih, medjusobno se pomazimo! Trebinje nam je tako blizu i tako prokleto daleko,… lijep san dok se sanja,… ali i bol kada se probudimo….

Ni veoma vjesti i korektni citati iz tog obracanja nisu potpuno imuni na propuste i nedovoljno kvalitetne interpretacije, sto moze ugroziti spoznaju i razumijevanje istinske ideje. Cjelovit autenticni tekst ce zato, bez sumnje, pruziti istinski dozivljaj spoznaje ideje i osjecaj duha poruke - spoznati ljudske vrijednosti, pronaci sebe i svoj dio odgovornosti za ucinjeno i sve sto nije ucinjeno.


(Obracanje gosp. Tarika Sadovica)

Prije nego sto procitam svoj prigodni govor zelim da vas pozovem da se prisjetimo, odamo postu i zamolimo Boziji blagoslov za najbolje sinove ove zemlje i nase sugradjane koji su polozili svoje zivote braneci narod i domovinu, cvrsto vjerujuci da ce ona jednog dana biti demokratska zemlja slobodnih gradjana, zemlja u kojoj ce vladati pravo, a istina biti temeljni javni i privatni princip.

Molim Vas da to ucinimo na nacin koji to svakome njegov vjerozakon ili uvjerenje nalaze.


Dragi uzvanici,
Trebinjci i Trebinjke,
Dame i gospodo,
Dragi nasi prijatelji,

Reklamna poruka za ovaj skup glasila je "DODJITE DA SE SABEREMO". Nasa je velika zelja da ona preraste u nas trebinjski moto. Posveticu mu paznju, jer mu je smisao dubok i slojevit. Bez obzira sto svako ponavljanje na kraju proizvede otrcanost, ja sam uvjeren da ovaj nas moto nece dozivjeti takvu sudbinu, da ce ga nasa svijest trajno zabiljeziti ako mu pristupimo iskreno, potvrdjujuci ga istovremeno jezikom i dijelom.

"DODJITE DA SE SABEREMO" moto je koji u sebi sadrzi nasu istorijsku nuzdu i potrebu. Buducnost graditi bez toga znaci ogromni rizik ponavljanja vec vidjenog.

"Ceracemo se jos" recituje Matija Beckovic nedavno u Trebinju. Od tih umobolnih stihova i njihovih poruka okrece se utroba svakom normalnom covjeku. Mi cemo se sabirati; to je nas odgovor. Necemo cerati nikoga, a necemo vise nikad dozvoliti da nas ceraju.

Sabirali smo se i prije ovog rata i poslije onog rata, i prije i poslije toliko ratova koje je vidjela ova nasa Bosna i Hercegovina. Valjda je to neka skrivena zakonitost, jer poslije mnozenja, dijelenja i oduzimanja mora doci sabiranje da bi se krug zatvorio i poceo novi ciklus. Sabirali smo se dakle, radi nagona za opstankom, iz potrebe i nuzde, koristi i interesa, radi zabave ili iz dosade, na radosti i u zalosti, poslije nepogoda, nesreca i zuluma, na babine, svadbe i dzenaze; na kahvu, eglen, muhabet i divan; u bascama, avlijama, merajama; u kafanama, klubovima, skolama i fakultetima... Sabirali smo se i pred toga sto su nam oduzimali i sto su nas oduzimali... Oduzimali smo se i sami od onoga sto je najbolje i najvrijednije u nasoj tradiciji, vjeri, kulturi, nasem narodnom bicu. Najteze je sabirati se i sabrati se poslije ovakvog rata kada svaki od nas ima "materijala" za sabrana djela.

Uspjecemo, ako Bog da, samo ako se saberemo na putu dobra, ako shvatimo da svoje licne ambicije ne mozemo ostvarivati cineci nepravdu i gazeci prava drugih. Pomazimo se medjusobno, pomazimo nejakima, bolesnima, siromasnima i onima u nevolji kako ne bi zaboravili da smo i mi bili takvi i da to mozemo opet biti. Iskreno se nadam i pozivam vas da u svojim srcima i u svojim glavama zabiljezite ovu poruku i dugo poslije ovog naseg susreta.
Dragi Trebinjci,

Najmanje 5, a nekima i vise godina traje hod po mukama. Muka se nikada do kraja ne da ispricati, muka se do kraja moze samo trpiti. Evo godinama vec trazimo nacina i odgovora na pitanje: "kako istjerati studen iz muhadzirskog srca kojeg tako dugo ledi hladnoca tudjih kuca?" Ima li uopce odgovora? Nema odgovora ako ga prvo ne potrazimo u sebi i ne pronadjemo svoj dio odgovornosti i krivnje za ono sto smo radili i kako smo se ponasali, za ono cemu smo stremili i sto smo uzimali kao ljudske vrijednosti. Tek cemo onda imati pravo traziti i od drugih da nam daju odgovore i poloze racune.

Cesto sam se pitao, tijekom svih ovih godina, sta mi Trebinje znaci poslije svega ruznog i prljavog sto sam dozivio? Hocu li kuci zato da povratim nekoliko desetina hiljada maraka sto sam ih ulozio u imanje i kucu? Je li to zaista moj motiv? Je li to nas motiv? NIJE I NE SMIJE BITI.

Trebinje volimo i vraticemo mu se, ako bog da, jer je to nas korijen, stablo i krosnja. To je miris zavicaja i rodne grude. To su nase uspomene i sjecanja, to su slike dragih predjela i ljudi. To je linija koja nas veze s nasim djedovima i nasim izvorom.

To su Trebisnjica, Leotar i Platani.... Stari grad, Krs, Bregovi, Hrupjela, Pridvorci, Mostaci, Zasad, Gorica, Dzivar, Lastva, Police..... Trebinje je sunce i hercegovacki kamen, zelenilo, voda i beskrajno plavetnilo neba. Trebinje nam je tako blizu i tako prokleto daleko..... A zasto, zasto...? Trebinje je lijep san dok se sanja, Trebinje je bol kad se probudimo.

Boze Uzviseni, tako Ti milosti Tvoje, vrati nas u zavicaj, da Tvoje Ime spominjemo i da nam se srca smire. Amin.

Posto znam da od mene ocekujete neke informacije, pokusacu da ih dam najbrze sto mogu.

Protjerano nas je 5.500. U Trebinju je ostalo 100... Ima nas u 30 zemalja svijeta: u Danskoj 1.600, u Svedskoj 1.500, u Njemackoj 500 itd. U Federaciji BiH nas trenutno ima oko 450. Od toga broja se trajno vratilo skoro 300 i taj se broj stalno povecava. Aferim. Poginulo je i ubijeno 40, preminulo oko 170. Rodilo se, zao mi je, ne znam.

Na izborima smo pokazali visoku svijest uprkos ogromnim teskocama i preprekama. Osvojili smo 7 poslanickih mjesta od ukupno 45 u Opcinskom vijecu ili Skupstini Trebinje. Bilo nas je 18%, a uzeli smo 16% mjesta u Parlamentu. Aferim.

U ime svih onih kojima ste tako zdusno ukazali povjerenje, a ujedno dali i veliku odgovornost, zahvaljujem i obecavam da cemo svim srcem i snagom nastojati stvoriti politicke i druge pretpostavke za povratak u Trebinje. Iskljucivo siguran i dostojanstven povratak.

Sta da kazem za kraj?

Samo to da smo se lijepo sabrali za pocetak i daj Boze da se ovako sabiramo svake godine! U Trebinju, naravno.

TARIK SADOVIC

Ugodnu i kulturno zabavnu atmosferu veceri su svojim nastupima kreirali gospoda Sabahudin Kurt, Davorin Popovic i Abid Sakalas uz orkestar "Ake". Cijeli skup je uz Sabahudina Kurta pjevao pjesmu "O Emini". Zapazeni su bili i nastupi: studentice Adise Erkocevic sa recitacijom vlastite pjesme o povratku u zavicaj, profesora Sefketa Arslanagica s legendama i dosjetkama o poznatim Trebinjcima, te sa Senom Fetahagicem i Sucrom Planjaninom - Sukijem na solo gitari sa pjesmama i uspomenama na "Satkanove djecake", Haja Karadze sa harmonikom i sjecanjima Muzafera Hadzovica sa "ljetnih olimpijada" i rivalstvu Dzivara i Zasada. Pri izvlacenju tombole, fudbaler Senad Slato je sretnom rukom razveselio najuspjesnije dobitnike tombole, gospodju Capin, njenog Izeta i drustvo za njihovim stolom.

Ovo sabiranje su sponzorirali i pomogli:

• "SCHILLER COMPANY" iz Sarajeva,
• Predsjednistvo opcine Trebinje u egzilu,
• SDA Trebinje,
• Dom pisaca Sarajevo,
• Frizerski salon "Meda" Sarajevo i
• "Koleks" Sarajevo.

Osoblje restorana "RELAX" je ugostiteljski uzorno i profesionalno obavilo ulogu domacina i pomoglo da trebinjsko vece sabiranja bude zapazeno, medijski video zapisom sacuvano i ostane dugo pamceno. Posebno raduje istinsko priznanje domacina, da je ovo nase sabiranje - do ranih jutarnjih sati - zaista bilo veoma dostojanstveno i na zavidno visokom kulturnom nivou. Prigodno tehnicni obradjeni zapisi su pohranjeni u Predsjednistvu opcine Trebinje u egzilu u Sarajevu, tel/fax: +387 71 443 965.

Impresije i zadovoljstvo dozivljenim, posebno trebinjskih snaha, ohrabruju i obavezuju na ovakva cesca sabiranja. Nakon ovog naseg prvog sabiranja, sve poruke, svi snovi i zelje, srcem i dusom su - nase sabiranje u Trebinju. Bicemo prijatelji - prijateljima.

Sarajevo 20 novembar 1997 godine / Organizacioni odbor / memo biljeska S. E.